Povijesni pregled


Iliri

Mljet ima dugu i bogatu povijest koja seže u drugo tisućljeće prije Krista, kada su se ovdje naselili Iliri iz plemena Ardijejaca. Materijalni ostaci Ilira govore o njihovom načinu života, međusobnim sukobima, kao i obrambenim strategijama (podizanje gradina). Gradine, kao i ilirski grobovi (gomile), otkrivaju da je ilirsko stanovništvo bilo naseljeno i na području Nacionalnog park Mljet.

Antički period:

Grci

Iako nisu pronađeni ostaci građevina iz grčkog doba, ne isključuje se mogućnost da su Grci bili nastanjeni na otoku. Mljet se prvi puta spominje u 4. st. prije Krista, u djelu Periplus Pesudo Skilaksa, iz kojeg je vidljivo da su se grčki brodovi na putu do Korkire, Melaine, Isse, Pharosa, itd. ovdje zaustavljali radi izvora pitke vode. Olupine brodova, amfore i drugi predmeti iz tog doba u moru oko Mljeta svjedoče o grčkoj prisutnosti na otoku.

Rimljani

U djelu De rebus Illiricus iz 35. g. pr. Krista, Appian spominje zauzimanje ilirskog grada Melituse, kako bi se zaustavile ilirske pljačke rimskih brodova koji su ovuda plovili. Rimljani preuzimaju vlast na otoku, gdje grade treću najveću palaču na Jadranu (iza Arene u Puli i Dioklecijanove palače u Splitu), kao i prateće građevine: bazilike, terme, arsenale, pa i brodogradilište. Brojni rimski ostaci razasuti po cijelom otoku govore o gustoj naseljenosti otoka za vrijeme vladavine Rimljana i otkrivaju da se stanovništvo bavilo zemljoradnjom i stočarstvom.

Srednji vijek:

Benediktinci

Krajem 8. st. počinju provale Neretljana na otok Mljet, kada i zauzimaju istočni i središnji dio, da bi se krajem 10. st. sukobili s Rimljanima i sasvim ih potisnuli s otoka. Mljet tako postaje dio države Zahumlje, a 1151. godine po nalogu pape poklanja se benediktinskom redu iz pokrajine Apulija u Italiji. Benediktinci grade samostan i crkvu Uzašašća Blažene Djevice na otočiću u Velikom jezeru i uspostavljaju feudalnu vlast. Njihova uloga u razvoju pismenosti na otoku je od ključne važnosti, a knjižnica samostana Sv. Marije bila je jedna od najbogatijih u dalmatinskim benediktinskim opatijama.

Dubrovačka republika

Kako su feudalni nameti bili teški otočanima, učestale su pobune, pa se umiješala Dubrovačka republika. Tako je u 14. st. donešen Mljetski statut prema kojemu su službe i daće prema opatiji bile regulirane, a krajem 15. st. otok dobiva i svojeg kneza za kojega je bila izgrađena renesansna palača ispod Babinog Polja (Palac).

19. stoljeće:

Napoleon i Austro-Ugarska

Godine 1806. francuska je vojska okupirala Dubrovačku Republiku, a dvije godine kasnije ukinut je samostan Sv. Marije. Nakon Napoleonovog pada, zbog sprječavanja pustošenja crkvenih dobara, vlast je preuzela Engleska i nakon vrlo kratko vremena prepustila ga Austriji. Dolaskom Austro-Ugarske, na otoku je došlo do većih pomaka u razvoju infrastrukture i poboljšanja kvalitete života. Isto tako, problem koji je predstavljao veliki broj zmija otrovnica riješen je kada su iz Beča donijeli 12 mungosa, koji su otok potpuno oslobodili od ove velike opasnosti. Za vrijeme Austro-Ugarske uspostavljen je i projekt zaštite mljetskih jezera, organizama i šume pod nazivom Naturshutzpark Meleda.

20. stoljeće:

Nakon Prvog svjetskog rata, Mljet okupiraju Talijani, no ubrzo je otok pripojen Kraljevini SHS. U Drugom svjetskom ratu, Talijani nakratko okupiraju otok do svoje kapitulacije, kada nakon isto tako kratke njemačke okupacije, postaje dio Jugoslavije i na kraju Hrvatske.

U novijoj povijesti, 1960. dio otoka proglašen je nacionalnim parkom, što je podrazumijevalo i status zaštite prirodne i kulturne baštine, a samostanski kompleks je prenamijenjen u hotel. Početkom Domovinskog rata 1990. hotel prestaje s radom da bi osam godina kasnije bio vraćen Biskupiji dubrovačkoj. U tijeku je obnova cijelog kompleksa, uz arheološka istraživanja, posebno onih i razdoblja Rima.


Priče i legende otoka Mljeta:


Legenda o sv. Pavlu apostolu, mljetskom brodolomcu

Prema legendi, apostol sv. Pavao je bio na svom putu iz Jeruzalema prema Rimu kada se brodom nasukao na jugoistočni dio otoka Mljeta u neposrednoj blizini mjesta Saplunara, na hridima Pod škoja. U opisu svog putovanja sv. Pavao navodi kako je njega i njegov brod snažno nevrijeme zahvatilo u Adriji (Jadranu) te su njemu i njegovoj posadi pomoć ukazali lokalni stanovnici otoka Melite. Dok su se svi grijali oko vatre, zmija otrovnica je ugrizla sv. Pavla za ruku, ali on je baci u vatru i preživi. Tijekom svog boravka na Mljetu, koji je trajao 3 mjeseca, sv. Pavao je propovijedao kršćanstvo. O njegovom posjetu govore i povijesni arheološki lokalitet Crkva ili Crkvina kraj mjesta Korita gdje se nalaze ostaci temelja prve crkve sv. Pavla izgrađene apostolu u čast. Sv. Pavao je ujedno i zaštitnik Općine Mljet, a župna crkva u Babinom Polju nosi njegovo ime. Iako se ova legenda često pripisuje i otoku Malti, neupitno je kako se ovaj brodolom dogodio baš na otoku Mljetu iz razloga što je apostol Pavao bio dobar poznavalac geografije, te u svom putopisu precizno opisuje Jadran i otok Mljet.

Legenda o Odiseju

Legenda o grčkom junaku Odiseju i nimfi Kalipso se također veže za otok Mljet. Na povratku sa svog dugog pustolovnog lutanja morima, Odiseja zahvati oluja u kojoj mu je brod potopljen, a njegovo izmučeno tijelo izbačeno na začarani otok Ogigiju u vlasništvu nimfe Kalipso. Ona mu pruža pomoć i zaljubljuje se u njega. Opčinjen njenom ljepotom, junak nije odolio njenim ljubavnim čarima, ali i obećanju da će ga učiniti zauvijek mladim i besmrtnim ukoliko se njome oženi. Iz njihove ljubavne priče rođena su i dva sina blizanca, Nausinoj i Nausitoj. Odisej je prema legendi na otoku živio 7 godina pokušavajući se oduprijeti čarima nimfe i vratiti se kući voljenoj Penelopi, no tek na Zeusovu naredbu, Kalispo pušta Odiseja, a sama na otoku dočeka duboku starost. Danas brojni posjetitelji posjećuju njihovo ljubavno gnijezdo, Odisejevu špilju koja se nalazi nasuprot otočića Ogirana s južne strane otoka. Sam naziv najvećeg mjesta otoka Mljeta, vezan je za nimfu Kalipso. Prema predaji, mjesto je dobilo naziv po "nekoj babi koja je vladala otokom", a to je bila nimfa Kalipso pa se tako mjesto zove Babino Polje.

Legenda o kraljici Teuti

Iz vremena Ilira seže legenda o ilirskoj kraljici Teuti koja je često posjećivala otok Mljet sa svojom mužem, kraljem Agronom iz kraljevskog grada Rhizona u boko-kotorskom zaljevu. Ova "Zlatooka kraljica" često obilazi Mljet i nakon smrti svog supruga te se zaljubljuje u grka Demetrija Hvaranina, ilirskog vojskovođu. Njihova tajna ljubav u kraljici budi velike planove o širenju Ilirije no dok je uživala u čarima otoka i svog mladog ljubavnika, njena moćna Ilirija je gubila bitku s Rimom. Na kraju se Teutino kraljevstvo svelo samo na prostor od današnjeg Dubrovnika do ušća rijeke Drim, a preostalim dijelom Ilirika vladao je Demetrije Hvaranin, izdavši Teutinu ljubav i postavši rimski vazal.

TOP