Javna ustanova “Nacionalni park Mljet” poziva vas na predavanje “FLORISTIČKE I VEGETACIJSKE ZNAČAJKE ŠUMA NACIONALNOGA PARKA MLJET (II. faza – područje oko Velikog i Malog jezera)” autora doc. dr. sc. Daniela Krstonošića, suradnika na projektu „Florističke i vegetacijske značajke šumskih sastojina nacionalnoga parka Mljet“ voditelja prof. dr. sc. Joze Franjića (2018-2019.)
Predavanje će se održati u utorak 10. prosinca 2019. godine s početkom u 17 h u Galeriji “Stara skula” u Goveđarima.
Jedan od temeljnih fenomena bogate prirodne i kulturne baštine Nacionalnog parka Mljet su očuvane šume hrasta crnike (Quercus ilex L.) i alepskoga bora (Pinus halepensis Mill.). Naime, ovo područje se u odnosu na ostali dio našega eumeditarana od davnina isticalo velikom šumovitošću. Danas je ta šumovitost posebno velika, te je oko 90 % Parka prekriveno različitim tipovima šumske vegetacije. Osim primarnih fitocenoza, tj. iz navedenih šuma degradacijom u prošlosti su se razvili niži sukcesijski oblici vegetacije kao što su makije, garizi i kamenjare, koji su svakako uvelike odgovorni za izgled i značajke šumske vegetacije danas.
Cilj projekta je utvrditi broj i prostorni raspored različitih tipova šumske vegetacije te njihove florističke i ekološke značajke. Također utvrditi različite sukcesijske stadije pojedinih tipova šumske vegetacije na temelju razvoja u prošlosti te predvidjeti njihov budući razvoj.
Projekt se provodi tijekom više godina, pa je podijeljen u nekoliko faza. U ovoj (drugoj) fazi projekta, koja obuhvaća područje oko Velikog i Malog jezera, pri terenskim istraživanjima vegetacije napravljeno je ukupno 90 fitocenoloških snimki, a u analizu je uključeno i 112 snimki napravljenih tijekom prošlogodišnjeg istraživanja (I. faza – istočno područje) i 43 literaturne snimke, kako bi se dobila potpunija slika stanja šumske vegetacije na području Parka. Nakon provedene numeričke klasifikacije snimki na području Parka uz Veliko i Malo jezero utvrđeno je 4 šumske zajednice: 1. šuma i makija hrasta crnike s mirtom (Myrto-Quercetum ilicis (Horvatić 1963) Trinajstić 1985); 2. makija tršlje i somine (Pistacio-Juniperetum phoenicae Trinajstić 1987); 3. šuma alepskoga bora s rogačem (Ceratonio siliquae–Pinetum halepensis Biondi, Pesaresi & Vagge in Pesaresi et al. 2017 phillyreetosum latifoliae Biondi, Pesaresi & Vagge in Pesaresi et al. 2017) i 4. šuma alepskoga bora i širokolisne zelenike (Phillyreo angustifoliae–Pinetum halepensis Biondi & Pesaresi in Pesaresi et al. 2017). Uključujući i prošlogodišnje istraživanje, do sada je na području Parka zabilježeno ukupno 6 šumskih zajednica. Uz već navedene zajednice tu su još i 5. šuma i makija hrasta crnike sa crnim jasenom (Fraxino orno-Quercetum ilicis Horvatić (1956) 1958) i Šuma hrasta crnike sa crnim grabom (Ostryo-Quercetum ilicis Trinajstić (1965) 1977).
Tijekom istraživanja zabilježeno je ukupno 149 svojti vaskularne flore, koje su razvrstane u 126 rodova i 54 porodice, što je znatno manje vrsta nego na ostalim staništima. Razlog ovako malom broju zabilježenih biljnih svojti leži u činjenici da na istraživanom području uglavnom dolaze sastojine koje se nalaze u uznapredovalom stadiju sukcesije (više manje zatvorene makije i šume). Također je zabilježeno 8 strogo zaštićenih svojti (Aethionema saxatile, Blackstonia perfoliata, Cardamine maritima, Cephalanthera damasonium, Epipactis microphylla, Gladiolus illyricus, Limodorum abortivum, Tanacetum cinerariifolium).
Šume na otoku Mljetu, kao i na ostatku Mediterana već su tisućljećima pod snažnim antropogenim utjecajem. Na današnju rasprostranjenost, izgled i strukturu šuma na Mljetu snažno su utjecali šumski požari i loše gospodarenje početkom 20. st. Nakon II. svjetskog rata takav negativan utjecaj na šume se postupno smanjuje pa gotovo na cijelom području Parka teku procesi sekundarne sukcesije, a površina pod šumama se povećava. Na floristički sastav analiziranih biljnih zajednica puno jače utječe sukcesija nego ekološke značajke staništa, jer postupnim zatvaranjem sklopa tijekom sukcesije uvjeti u sastojinama postaju sve mezofilniji, dolazi do povećanja vlažnosti staništa i količine pristupačnih hranjiva u tlu, te se povećava udio vrsta s mezomorfnim listovima.
